Mi Srbi smo izgleda opet zaboravili sta znači sloboda koju smo od davnina veličali i idealizovali, za koju smo ratovali i ginuli, a koja predstavlja najsvetije ljudsko pravo. Neki ljudi se neće složiti i reći će kako je i sloboda modernog društva prividna jer zadnju reč i uticaj na živote ljudi imaju karteli, lobisti i ostale interesne grupe.
Naravno ova pretpostavka jeste u određenoj meri tačna, ali to i dalje ne znači da je svaka borba za slobodu i prava građana uzaludna. Zapravo baš suprotno, nijedna nije. Ljudi su se borili vekovima da bi nama, potonjim generacijama obezbedili mogućnost da uživamo u onome što se naziva sloboda, a što mi ili bar većina nas olako shvata. Setite se danas kada ste ustali iz kreveta, popili šoljicu kafe ili čaja, prelistali novine, da li ste i jednog trenutka pomislili na činjenicu da imate potpunu slobodu i mogućnost da taj dan provedete onako kako vi želite?
U društvu gde su prava i slobode defakto zagarantovane, ljudi retko razmišljaju o ovim stvarima jer se takve stvari prosto 'podrazumevaju', ali danas u Srbiji je drugačija situacija. U Srbiji se ovih dana dešava nesto što postaje jezivo i apsolutno neprihvatljivo za slobodnog čoveka. Dešava se to da se više ne osećate sigurno ako dižete glas protiv vlasti, ne osećate se lagodno kada vidite da ljude po društvenim mrežama smeštaju u pritvor jer uvek čovek pomisli, čekaj pa to sam mogao biti ja? Kao posledicu ovakvih postupaka države, tj vlade da budem precizan, imamo to da je "auto-cenzura" sve prisutnija kako u medijima tako i u generalnoj komunikaciji. Tu se postavlja i pitanje paranoje, da li je paranoican čovek koji na osnovu trenutnih dešavanja razmišlja o tome da se tako nešto može njemu desiti? Čak i ako to sada okarakterišemo kao paranoju kada će prestati da bude paranoja? Kada još nekog uhapse, kada ukinu pravo na okupljanje i udruživanje ljudi, ustavom zagarantovano pravo? Ok preterujem, znam. Nadam se samo da nećemo čekati još nekoliko godina da bi nam onda palo na pamet da se organizujemo i udružujemo kako bi promenili stvari. Cenzuri i bilo kojoj vrsti represije od strane vlasti se odmah staje na put, jer što se više čeka to je teže. Zašto bi bilo teže? Pa zato što vremenom svaka vrednost koja se u dovoljnoj meri propagira postaje prihvatljiva, bar u prećutnom smislu. (Ma pusti, ne možes to promeniti...)
Sa druge strane ako neko kaže da ne moze postati prihvatljivo nešto što nije, i da su jasni moralni okviri, tj. društveno prihvatljive norme koje važe u celom svetu, onda vas ja pitam, šta ćemo sa ministrom policije Stefanovićem? Da li je njegov doktorat ta prećutno prihvatljiva stvar? Zašto smo mi jedini narod koji kada vidi da nešto ne valja par puta povikne "Ne moze to tako!" a posle nema dovoljno snage da istraje i izgura stvar do kraja? Uostalom šta mu je trebao doktorat kada je već bio na ozbiljnoj funkciji, nije propisano da za predsednika skupstine ili ministara policije treba doktorsko zvanje, čemu takav rizik? Možda je to Stefanovićeva ideja pogibje za partiju, gde na prozivke o nedostatku kadrova preuzeo inicijativu i "zaradio" doktorat, delom da bi učvrstio mesto u partiji, delom da bi se svom vrhovnom vođi poklonio i rekao "Vidi mene, ja sam vredan, ginem za partiju! Moras mi dati neku bitnu funkciju." I zaista tako je i bilo, čovek je dobio titulu, postao bitan funkcioner jedino što se malo preigrao sa plagijatom ali dobro ko još to gleda, ko osim naroda? Jesu li doktori nauka uzalud provodili godine radeći na svojim doktorskim disertacijama da bi sada neki tamo partijas ukaljao ugled naučne zajednice? Hoćemo dozvoliti da se u Srbiji i integritet univerziteta uzdrma, nadam se da nećemo. Mada ima spasa i za Stefanovića, i to u sledećem scenariju: Javnost se stiša, angažuje se nekoliko doktora nauka, da se izjava da će komisija razmotriti naučni rad, rad se dopiše i prikaže se rad kao rad sa relativno malo plagiranja pa i to prođe.
Sve u svemu skrenuo sam sa teme, no nadam se da će ovog puta bar oni ljudi kojih se ovo najviše tiče, a to je naučna javnost, odlučiti da sami sebi stanu u zaštitu tj. svom integritetu.
A vi dobri ljudi koji volite slobodu, nadam se svi, sledeći put kada osetite da vam nije baš lagodno da nešto napišete a hteli bi, zapitajte se da li postoji autocenzura ili ne. I da li svi malo po malo učestvujemo u formiranju te "prećutne prihvatljivosti".
Možda neki naredni tekst bude i bolje organizovan i bolje napisan. Do tada, zivela sloboda! Za Srbiju!
